Fiksni ortodontski aparati pričvršćeni su na zube na takav način da ih može ukloniti samo terapeut (ortodont).

Postoje određeni ortodontski slučajevi koje nije moguće riješiti mobilnim napravama, osobito rotacijska i translacijska pomicanja zubi, pa u tim slučajevima pribjegavamo fiksnim aparatima. Prednost je tih aparata u tome što se u aktivnom dijelu terapije brže postižu rezultati, jer sile djeluju stalno, a rezultati su precizniji.

Fiksna ortodontska terapija je jednostavna tehnika u kojoj se bravice (metalne, odnosno estetske – porculanske, prozirne) i dodatni elementi fiksiraju na zube. Fiksne aparate postavlja i uklanja isključivo ortodont, stoga se može reći da je time osigurana potpuna kontrola liječenja.

Pravilno odvijanje terapije, a time i očekivanje pozitivnih rezultata, ostvarit će se onda kada se u potpunosti zadovolje individualno odabrane predradnje koje određuje ortodont. Fiksne ortodontske naprave sastoje se od elemenata koji se fiksiraju na zubima i elemenata koji se po potrebi mijenjaju na svakom kontrolnom pregledu.

Prstenovi i bravice se fiksiraju. Prstenovi obuhvaćaju najčešće prve kutnjake i/ili druge kutnjake u svakoj čeljusti. Oni su sidrišta fiksne ortodontske naprave. U posljednje vrijeme umjesto prstenova upotrebljavaju se tube (cjevčice) koje imaju istu funkciju.

Bravice se lijepe na svaki zub i uloga im je da drže luk ili žicu. One mogu biti metalne ili od prozirnog materijala (estetske).
Luk ili žica dio je fiksne ortodontske naprave koji se mijenja. On se veže na bravice uz pomoć gumica ili metalnih tankih žica (vezilica).

Suprotno općem mišljenju ne postoje bolji ni lošiji aparati; fiksni imaju svoje, a mobilni svoje indikacije.

Tweet